Pavel Steidl

Łukasz Kuropaczewski “definitivno je nova megazvijezda klasične gitare.” (El Nuevo Dia, Portoriko)

Łukasz je iznimno tražen kao solist na recitalima i koncertima s orkestrima te je svake godine pozivan da nastupa na brojnim pozornicama diljem svijeta. Među najznačajnijim nastupima su oni u londonskoj Royal Festival Hall, Concertgebouwu u Amsterdamu, Nacionalnoj filharmoniji u Varšavi, Čajkovski dvorani u Moskvi, na glazbenim festivalima Caramoor i Santa Fe, Uskrsnom Beethovenovom festivalu, Tonhalleu u Zürichu, Heidelberger Frühlingu, Schleswig-Holstein Musik Festivalu te u Carnegie Hallu u New Yorku.

Kao strastveni komorni glazbenik, surađivao je s Orion String Quartetom, mandolinistom Avijem Avitalom, Richardom Gallianom, Danielom Hopeom, Stefanom Barneschijem (koncertnim majstorom ansambla Il Giardino Armonico), kontratenorom Jakubom Józefom Orlińskim, pijanistom Alekom Dębiczem i harmonikašem Maciejem Frąckiewiczem.

Łukasz je inspirirao brojne skladatelje da stvaraju djela za gitaru. Premijerno je izveo gudački kvintet “Acequias” Marca Neikruga na Santa Fe Chamber Music Festivalu te njegova “Three Pieces for Guitar” u Baltimore Museum of Artu, kao i Triptych Sonatu K. Meyera na Caramoor Festivalu u New Yorku. Također je premijerno izveo koncerte skladatelja Angela Gilardina, Krzysztofa Meyera, Mikołaja Goreckog i Alexandrea Tansmana. Napravio je gitarističku verziju Koncert za violu Krzysztofa Pendereckog i premijerno je izveo sa Sinfonijom Varsoviom pod ravnanjem Maximiana Valdesa. Godine 2022. premijerno je izveo novi Koncert Marca Neikruga u Marseilleu, Francuska, s Orkestrom Opere Marseille pod ravnanjem Lawrencea Fostera.

Łukasz Kuropaczewski trenutno predaje na Kunstuniversität Graz u Austriji i na Muzičkoj akademiji u Poznanu u Poljskoj, gdje je i doktorirao iz izvedbe.

…uz interpretaciju koja je odmjerena, lirična i tehnički besprijekorna, komunikacija između umjetnika čini se da je gotovo telepatska. (Scott Collins, "Guitar Muse" USA)

…odjednom, note neopisive ljepote su potekle iz instrumenata oba umjetnika kroz zvuke Vojislavove originalne muzike. (“Dreiklang” Magazine, Germany)

Uravnotežena energija u kombinaciji sa misaonom dubinom, i smislom za improvizaciju ostavlja dilemu, da li se radi o džez gitaristi koji ulazi u prostor klasike, ili pak o klasičnom gitaristi koji koketira sa džezom. (World Music Magazin, Beograd)

…Ivanovićeve kompozicije osobenog i inovativnog autorskg pristupa, u kojima se na jedinstven način smenjuju i prepliću profinjena jasnoća klasike, barokna polifonija i spontana improvizaciona sloboda džeza i balkanske etno muzike. (B. Hložan, Dnevnik, Novi Sad)

Glazbu Vojislava Ivanovića, svjetski renomiranog gitarista i kompozitora, karakterizira zadivljujuća raznovrsnost, od suvremene klasične i jazz-a, preko fusion-a i rock-a do tradicinalne glazbe.

Rođen je u Sarajevu gdje je počeo svirati gitaru sa 10 godina. Diplomirao je i magistrirao gitaru na Atenskom Konzervatoriju, a kompoziciju na Muzičkoj Akademiji u Sarajevu. Dobitnik je niza nagrada i priznanja kao izvođač i kompozitor. Od ranog uzrasta koncertira kao solist i član komornih sastava te s orkestrima kao što su Sarajevska filharmonija, Trinity College Strings, St. George Strings, Camerata Serbica, Makedonska filharmonija i Simfonijski Orkestar Macedonia Jeunesse Musicale.

Njegov raznovrstan kompozitorski opus predstavljaju djela za solo instrumente - gitaru, klavir, harfu, violinu, flautu i druge, kao i komorna i orekstralna glazba. Od posebnog značaja su kompozicije za gitaru Cafe Pieces i Sonata, gitarski duo Balkan Express, zborski ciklus na poeziju Maka Dizdara, English Concerto za gitaru i gudače, Concerto di Mare Nostrum za dvije gitare i orkestar, Pjesme na poeziju E. A. Poa za gitaru, mezzosopran/kontratenor, udaraljke i gudače i Simbil Cveće za sopran, gitaru, flautu, udaraljke i gudače.

Vojislavove kompozicije redovno izvode renomirani svjetski solisti i orkestri od kojih se izdvajaju Orkestar Nova Rusija - Juri Bašmet, Zagrebački solisti, Vienna Pons Artis, Tijuana Festival orchestra, Boston Alea Contemporary Ensemble i mnogi drugi.

Kao plodan TV i filmski kompozitor najveći uspjeh ostvario je muzikom za TV seriju Porodica Milić TV Sarajeva te muzikom za dokumentarni film Halda koji je kao predstavnik BiH osvojio prestižnu nagradu Prix Italia na Međunarodnom festivalu u Pesaru.

Kao gitarista, improvizator i kompozitor nastupao je i snimao sa nekim od velikana Jazza kao što su kontrabasist Arild Andersen, saksofonisat Bendik Hofseth, bivši član Pat Metheny Group, bubnjar Paul Vertico, trubač Paolo fresu, pijanista Miloš Petrović i gitarista i kompozitor Vlatko Stefanovski.

2008 osniva duo gitara Levante sa suprugom Aleksandrom sa kojim nastupa izvodeći vlastitu muziku i aranžmane. Njihov CD Levantine Journey je visoko ocijenjen od kritike i uvijek toplo primljen od strane publike na njihovim nastupima širom Evrope i SAD. U sezoni 2019/20 ostvaruju trijumfalan uspjeh na tri turneje u Americi sa preko 30 koncerata, majstorskih radionica i predavanja u 8 saveznih država.

Uz aktivnosti izvođača i kompozitora te brojna snimanja, Vojislav Ivanović je izuzetno cijenjen pedagog. Vanredni je profesor gitare i šef odsjeka na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu, a redovno je pozivan kao predavač i član žirija na brojnim festivalima širom svijeta. Posebno se izdvaja njegovo učešće kao predavača i člana žirija na najprestižnijem svjetskom natjecanju i simpoziju gitare GFA - Guitar Foundation of America u Miami-u 2019.

Njegove kompozicije štampaju najznačajniji izdavači Schott/Chanterelle/Zimmermann, Njemačka i Doberman Yppan, Kanada.

Pored brojnih snimaka za radio i TV i brojnih samostalnih CD izdanja Vojislavova muzika u najraznovrsnijim žanrovima je snimljena na preko 20 CD izdanja od strane istaknutih umjetnika iz cijeloga svijeta.

www.vojislavivanovic.com

Paolo Pegoraro danas se smatra jednim od najpoznatijih učitelja i interpretatora svog instrumenta. Godine 2003. čitatelji časopisa Guitart proglasili su ga gitaristom godine, a kritičari i priznate ličnosti iz svijeta glazbe u Paolu Pegoraru prepoznaju neuobičajenu dubinu i umjetničku osjetljivost. Kao dobitnik prestižnih natjecanja, redovito nastupa u najvažnijim glazbenim središtima i na festivalima diljem Europe, SAD-a, Južne Amerike, Afrike i Azije. Godine 2008. veliki kubanski gitarist i skladatelj Leo Brouwer izjavio je: “Vrlo sam sretan što znam da u svijetu gitare postoji čovjek i glazbenik poput Paola Pegorara!”

Paolo neizmjerno voli poučavati, te je osnovao Segovia Guitar Academy, danas etabliranu i međunarodno priznatu ustanovu za obrazovanje gitarista, s polaznicima iz različitih zemalja svijeta. Godine 2010. izabran je za voditelja gitarskog odjela na “Universität für Musik und darstellende Kunst” u Grazu (Austrija).

Tijekom godina njegovi su studenti na tim institucijama osvojili više od 300 nagrada na velikim međunarodnim natjecanjima, uključujući ona u Alessandriji (Pittaluga), Benicàssimu (Tárrega), Almeríji (Arcas), La Herraduri (Segovia), Tokiju, Münchenu (ARD), Wroclawu (Guitarmaster), Malibuu (Parkening), Rimu (Sor), Gargnanu i Baltimoreu. Za sve te izvanredne rezultate koje su postigli brojni njegovi studenti, Paolo Pegoraro je 2019. godine dobio nagradu “Chitarra d’oro per la didattica” na Međunarodnoj gitarističkoj konvenciji u Milanu.

Također predaje kao gostujući profesor na “Universidad Pedro de Olavide” u Sevilli, Španjolska. Od 2017. godine počasni je rezidentni umjetnik na Yehudi Menuhin School u Londonu, zajedno s umjetnicima poput Daniela Barenboima, Andrasa Schiffa, Itzhaka Perlmana, Juliana Breama i Johna Williamsa.

Često je pozivan u žirije glazbenih i gitarističkih natjecanja te redovito održava majstorske tečajeve diljem svijeta.

Snimao je više albuma, a njegov CD “Solo” dobio je iznimne kritike; njemački časopis Gitarre & Laute izjavio je: “... otkriće godine”. Za svoj posljednji CD nagrađen je “La chitarra d’oro” na Međunarodnoj gitarističkoj konvenciji u Alessandriji, kao najbolji CD godine (2010.).

Rođen je u Bassano del Grappa 9. kolovoza 1968. godine. Glazbu je počeo učiti vrlo rano, brzo pokazujući izniman talent i primajući iz svoje obitelji bogato okruženje ispunjeno glazbenim poticajima. S najvišim je ocjenama diplomirao na Konzervatoriju “Benedetto Marcello” u Veneciji u klasi Tommasa de Nardisa. Potom je pohađao majstorske tečajeve Manuela Barrueca i Davida Russella te stekao “Diploma di Merito” na Chigiana Akademiji u Sieni u klasi Oscara Ghiglie.

Godine 2010. postao je član “D’Addario obitelji”.

“Paolo svira note poput niza bisera, jasnih jedna za drugom — i sada dolazi izvanredna stvar: on ima bisere svih veličina i nijansi boja, koje povezuje na način koji stvara snažan dojam kompaktnosti i harmonije. Paolo slijedi svoje glazbene ideje bez kompromisa: ubrzava ili isparava frazu tamo gdje to nalaže glazbena logika, a ne tehnička ograničenja. To je nešto izvanredno u svijetu gitare. Paolo Pegoraro je, mogu samo ponoviti još jednom, otkriće godine!”
— Peter Päffgen, Gitarre und Laute

🌐 www.paolopegoraro.com

Poštovani posjetitelji,

zbog velikog interesa i potrebe za većim prostorom, koncert Zorana Dukića u petak, 8. ožujka 2024. u 20 sati neće biti održan u Galeriji Prica, nego u Župnoj crkvi sv. Anastazije (Ulica svete Ane 2, Samobor).

Ulaznice možete rezervirati putem poveznice.

Veselimo se brojnoj publici i uzbudljivom koncertu!

Hvala Vam na interesu!

Osnovno glazbeno obrazovanje započinje u Samoboru, GŠ "Ferdo Livadić", u klasi prof. Vesne Faullend Heferer. Na GU "Elly Bašić" u Zagrebu završava srednju školu u klasi prof. Ante Čaglja. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Istvana Römera.

Tijekom školovanja osvajala je brojne nagrade na važnim domaćim i međunarodnim natjecanjima kao solista i kao član komornih ansambala. Usavršavala se kod priznatih svjetskih gitarista kao što su Jordi Codina, Zoran Dukić, Joaquin Clerch i drugi.

Bila je dugogodišnji član Zagrebačkog gitarističkog kvarteta. Svoju ljubav prema komornom muziciranju ostvaruje i kroz suradnju sa flautisticom Vlatkom Šplajt s kojom nastupa na tribini Darko Lukić 1998. godine. Te iste godine dobivaju Nagradu rektora Sveučilišta u Zagrebu za posebna postignuća na području glazbene umjetnosti. Surađivala je sa saksofonistom Tomislavom Žužkom i u gitarskom triu Amicorde s Moranom Pešutić i Anđelom Jerkunicom. U želji za malo drugačijim glazbenim izričajem uz Gordanu Šuštić - harmonika i Carmen Stepić - glas, 2005. godine je pokrenula trio "As bruxas fatais" koji je njegovao i izvodio glazbu Latinske Amerike. Trio je s vremenom evoluirao u kvartet uz kontrabas -Ivan Domović i nove članove na harmonici- Ivan Kuruc i na kraju Maja Bandalović, a repertoar je proširen i na njihove autorske skladbe.

Kao gitarski pedagog radi u GŠ "Ferdo Livadić"već više od dvadesest godina, a osam godina je radila i u GŠ Brežice u Sloveniji. Njezini učenici osvajali su nagrade na županijskim i državnim natjecanjima kao solisti i u komornim sastavima, a neki od njih su postali i uspješni diplomirani glazbenici.

Moreno Vinceković

Rođen je 21. travnja 1973. godine u Varaždinu. Gimnaziju u Varaždinu završio je kao odličan učenik usporedno pohađajući i Glazbenu školu, glavni predmet gitara, koju kao najmlađi u svojoj generaciji završava 1989. godine također s odličnim uspjehom.
1990. godine upisao je Muzičku akademiju u Zagrebu gdje je diplomirao u klasi profesora Istvana Römera 1995. godine kao jedan od najmlađih i najuspješnijih studenata svoje generacije. Tijekom školovanja osvajao je brojne nagrade i priznanja od kojih treba izdvojiti prvu nagradu na Natjecanju učenika i studenata glazbe Republike Hrvatske, prvu nagradu na Natjecanju učenika i studenata glazbe bivše SFRJ u Sarajevu te Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.

Na Glazbenoj školi u Varaždinu radi kao nastavnik gitare od 1988. godine, postavši time najmlađi nastavnik u povijesti Škole. Inicijator je otvaranja srednjoškolskog odjela za gitaru u Varaždinu i njegov prvi profesor, a danas radi kao nastavnik gitare i komorne glazbe, te je voditelj Odjela za gitaru i tambure. Odlukom državne Agencije za odgoj i obrazovanje 2017. godine stiče status profesor mentor, a od školske godine 2018./2019. imenovan je voditeljem županijskog stručnog vijeća za nastavnike gitare za čak deset županija.

Njegovi učenici dobitnici su mnogobrojnih visokih nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima, nastupali su na Varaždinskim baroknim večerima te kao solisti sa Varaždinskim komornim orkestrom. Dvoje učenika dobitnici su godišnje Rotary nagrade za izvrsnost 2015. i 2016. godine. Studij gitare do sada je upisalo 10 njegovih učenika na muzičkim akademijama u Republici Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj i Engleskoj.

Već dugi niz godina aktivno sudjeluje u razvoju gitarske pedagogije, a 1998. godine zajedno sa nekoliko renomiranih gitarskih pedagoga i umjetnika osniva Hrvatsku udrugu gitarskih pedagoga – HUGIP, koja danas broji više od 300 članova.
Predsjednik je Hrvatske udruge gitarskih pedagoga od 2002.-2010. godine.
Konstantno se stručno usavršava, a dosad je organizirao ogroman broj stručnih seminara i koncerata kako za nastavnike tako i za učenike gitare koje su vodili neki od najeminentnijih svjetskih gitarskih umjetnika i pedagoga.

U periodu od 2005.- 2013. član je predsjedništva Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, kao i ocjenjivačkih sudova u disciplini gitara na regionalnim i državnim natjecanjima u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i HDGPP-a. Djeluje i kao član ocjenjivačkih sudova na međunarodnim natjecanjima.

Bio je predsjednik Organizacijskog odbora za provedbu državnog natjecanja učenika i studenata glazbe i plesa u Varaždinu, predsjednik Organizacijskog odbora Županijske smotre glazbenog stvaralaštva mladih, član Državnog povjerenstva Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži, član Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja učenika i studenata glazbe i plesa, član Organizacijskog odbora Međunarodne škole barokne glazbe i plesa ”Aestas Musica”, član Festivalskog vijeća Varaždinskih baroknih večeri te član Ocjenjivačkog suda za dodjelu festivalskih nagrada Varaždinskih baroknih večeri.

Od 1998. do 2000. godine predsjednik je Školskog odbora Glazbene škole u Varaždinu, a od srpnja 2000. do travnja 2013. bio je ravnatelj Glazbene škole u Varaždinu, postavši time najmlađi ravnatelj jedne srednjoškolske institucije u Republici Hrvatskoj.

Claudia Francesca D'Ammassa rođena je 1990. godine u Rimu. Prve korake u izradi gitare napravila je u ranoj dobi, dok je studirala klasičnu gitaru na Santa Cecilia konzervatoriju pod vodstvom Domenica Ascionea. Nakon što je diplomirala, u potpunosti se posvetila umijeću izgradnje gitara. Svoj poziv otkrila je pohađajući dvogodišnji tečaj u udruzi Artigianato e Arte u Rimu. Zatim je više od godinu dana učila osnove zanata pod vodstvom Gianluce Ceccarinija. Kasnije je unaprijedila svoje znanje i vještinu izrade klasične gitare usavršavajući studij teorije i konstrukcijske tehnike pod vodstvom Maria Garronea i dr. Giuseppea Cuzzucolija.

Njezine strašću-pojačane sposobnosti u kombinaciji s kvalitetom njezinih gitara omogućili su joj da se istakne unutar glazbenog područja talijanskog zanata rukotvorina. Njezini instrumenti rezultat su ravnoteže između tradicije i inovacije; a njihova zvučna estetika je u skladu s osjećajem povijesnih gitara, a usvojeni znanstveni pristup tu je za optimizaciju akustične izvedbe kroz moderne tehnologije. Njezine gitare koriste se i sviraju u mnogim zemljama svijeta, poput Austrije, Njemačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, Švicarske, Brazila, Australije, Meksika, Sjedinjenih Država i Arapskih Emirata. Claudia trenutno živi i radi u Rimu, nedaleko od ruševina Ostije.

.

.

.